26.03.2010 | Serbia

Direktor S&T Serbia - Mr. Predrag Vraneš, učesnik Foruma Bankar Magazina

Bankar Magazin broj 39, 1. mart 2010.

“Inovacije kao i svugde, mogu da se upotrebe, ali i zloupotrebe, prokomentarisao je u jednom momentu zaslugu informacionih tehnologija u kreiranju svetske krize” Predrag Vraneš, direktor kompanije za izradu softvera S&T u Srbiji i učesnik Foruma Bankar magazina. No, prisetio se i da reč kriza u svom izvornom značenju znači sud. „Nekada su ljudi govorili da kad se bilo šta loše desi, poput poplave, suše ili zemljotresa, da je to Božji sud. U korenu ove opšte krize jeste pohlepa, svi su kupovali više nego što su zarađivali, a to ne može da traje doveka“. Sad, šta je tu je, srpska je ekonomija, budući mala i otvorena na spoljne potrese, i te kako posledice te „stranske gramzivosti“. I kao što su savremene tehnologije kumovale krizi, tako će doprineti i izlasku iz nje, s tim što u Srbiji neće biti dovoljno da poraste tražnja i izvoz.
Utisak je da firme koje se bave informacionim tehnologijama nisu pogođene krizom kao preduzeća iz drugih industrija?

Razvoj informacionih tehnologija je i doprineo svetskoj krizi u kojoj smo se našli. Trgovina sekundarnim akcijama ne bi mogla da se razvije bez odgovarajućeg softvera i munjevitih transakcija. Dakle, inovacije kao i drugde, mogu da se upotrebe, ali i zloupotrebe. IT sektor je i u Srbiji pogođen, ali ne svi i ne podjednako. Firme koje su se bavile distribucijom hardvera su možda i zasluženo više pogođene krizom, jer su u uslovima pojačane tražnje lako dolazile do visokih profita. Preduzeća koja su se, pak, bavila implementacijom rešenja su imala dugoročne ugovore i od njihove realizacije je praktično zavisilo poslovanje njihovih klijenata, pa i banaka, te su lakše podnele posledice krize, svugde, pa i u Srbiji.

Ako je na neki način doprineo stvaranju krize, koliko će IT biti zaslužan za brži izlazak iz nje?

Taj sektor će nastaviti da radi što je radio i dosad. A zadatak mu je ne samo da poveća produktivnost i efikasnost u kompanijama, već i da se lakše prate ključni elementi važni za realizaciju strategije na duži rok. Odgovarajuća sprega IT-a i inovacija i dovodi do toga da neke firme idu napred, a neke stagniraju. Ne može se naći primer u svetu da je neka firma napredovala bez veze sa IT-om, tako da očekujem da će se taj trend nastaviti.

Mala smo mi zemlja da bismo mogli da proizvodimo u tom obimu da budemo konkurentni u svetskim okvirima. Zato treba da se okrenemo onome gde možemo biti sigurno konkurentni, a to su pre svih, oblasti energetike i proizvodnje hrane, pa i sektor IT-a. U svetu je u poslednjih tridesetak godina način rada velikih korporacija bio nešto što bismo mogli nazvati glokalizacijom. Doskora je ideja bila da se proizvodi i rešenja osmišljavaju i projektuju pre svega za tržište visokorazvijenih zemalja, pa da se odgovarajućim doradama prilagode za primenu u zemljama u razvoju. Pokazalo se da su za zemlje u razvoju ti proizvodi bili preskupi, što je jedan od razloga da su kompanije kao General Motors i General Electrics zapale u krizu. Tako je sad General Electrics, na primer, razvoj proizvoda prilagodio pre svega potrebama tržišta zemalja u razvoju. To ima za posledicu možda nešto skromniju funkcionalnost, ali i nisku cenu i mogućnost da se takvi proizvodi i rešenja prodaju u zemljama koje su u razvoju, a u uslovima krize i u visokorazvijenim. Iz toga bismo mogli da izvučemo pouku, da proizvodimo robu i realizujemo rešenja i usluge koje su u skladu sa našim potrebama i mogućnostima, a mogli bi se konkurentno ponuditi kako u regionu tako i na skupljim i razvijenijim tržištima u svetu. Globalne tokove ne možemo promeniti, ali se i oni sami menjaju zbog potencijala velikih tržišta zemalja u razvoju, poput Brazila, Rusije, Indije i Kine. To nam govori da je bitna i veličina teritorije i broj stanovnika, tako da dugoročno treba da radimo na tome da očuvamo naciju.

Da li biste vi povećali plate svojim zaposlenima ako privredni rast bude veći od planiranog?

Porast plata kod nas u kompaniji je isključivo vezan za ostvarene rezultate, odnosno profit. Ako njega ima, onda nema nikakvog razloga da ne povećamo primanja. Nama plate nisu fiksne, nego zavise od rezultata, što je pravilo koje važi na nivou kompanije za sve zaposlene. Prosečna plata u EU je između 1.100 i 1.200 evra. Ako kompanija u Srbiji isplaćuje već taj prosek, na neki način smo već i u Uniji. Ne vidim, takođe, da bi trebalo insistirati na tome da se plate povećavaju u neefikasnom sistemu. Plate idu sa profitabilnošću.
Dosadašnji kapitalizam je na prvo mesto stavljao akcionare, pa tek zatim korisnike, i na kraju zaposlene. Ta vrsta kapitalizma, da se deoničari zadovolje pumpanjem vrednosti akcija na kraći rok, polako posustaje, što će se sigurno odraziti i na nas.

Sad se stvari menjaju. U želji da se u kontinuitetu dobro posluje korisnici se stavljaju na prvo mesto. Sasvim logično da će ako je klijent dugoročno zadovoljan, iz toga proizaći profit, pa i benefit za zaposlene, a i za društvo u celini, jer to znači da će privrednik plaćati uredno i na vreme sve poreze i dažbine. Onda akcionari dolaze na poslednje mesto, pa će i oni dobiti svoj deo kolača.

Novinar: Snežana Krivokapić